Mark 8

1U to vrijeme, kad bijaše vrlo mnogo naroda i ne imadijahu šta jesti, dozva Isus učenike svoje i reče im: 2Žao mi je naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju ništa jesti. 3I ako ih otpustim gladne kućama njihovijem, oslabiće na putu; jer su mnogi od njih došli izdaleka. 4I odgovoriše mu učenici njegovi: otkuda ćemo uzeti hljeba ovdje u pustinji da ih nahranimo?

5I zapita ih: koliko imate hljebova? A oni kazaše: sedam. 6I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji; i uzevši onijeh sedam hljebova i hvalu davši, prelomi, i dade učenicima svojijem da razdadu; i razdadoše narodu.

7I imahu malo ribica; i njih blagoslovivši reče da i njih razdadu. 8I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče sedam kotarica. 9A onijeh što su jeli bijaše oko četiri hiljade. I otpusti ih. 10I odmah uđe u lađu s učenicima svojijem, i dođe u okoline Dalmanutske.

11I iziđoše fariseji, i počeše se prepirati s njim, i kušajući ga iskahu od njega znak s neba. 12I uzdahnuvši duhom svojijem reče: zašto rod ovaj znak traži? Zaista vam kažem: neće se dati rodu ovome znak. 13I ostavivši ih uljeze opet u lađu, i otide na onu stranu.

14I zaboraviše učenici njegovi uzeti hljeba, i nemahu sa sobom u lađi do jedan hljeb. 15I zapovijedaše im govoreći: gledajte, čuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova.

16I mišljahu jedan drugome govoreći: to je što hljeba nemamo. 17I razumjevši Isus reče im: šta mislite što hljeba nemate? Zar još ne osjećate, niti razumijete? Zar je još okamenjeno srce vaše?

18Oči imate i ne vidite? uši imate i ne čujete? I ne pamtite li 19Kad ja pet hljebova prelomih na pet hiljada, koliko kotarica punijeh komada nakupiste? Rekoše mu: dvanaest.

20A kad sedam na četiri hiljade, koliko punijeh kotarica nakupiste komada? A oni rekoše: sedam. 21I reče im: kako ne razumijete?

22I dođe u Vitsaidu; i dovedoše k njemu slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne. 23I uzevši za ruku slijepoga izvede ga napolje iz sela, i pljunuvši mu u oči metnu ruke na nj, i zapita ga vidi li što.

24I pogledavši reče: vidim ljude gdje idu kao drva. 25I potom opet metnu mu ruke na oči, i reče mu da pogleda: i iscijeli se, i vidje sve lijepo. 26I posla ga kući njegovoj govoreći: ne ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.

27I iziđe Isus i učenici njegovi u sela Ćesarije Filipove; i putem pitaše učenike svoje govoreći im: ko govore ljudi da sam ja? 28A oni odgovoriše: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: koji od proroka.

29A on im reče: a vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajući reče mu: ti si Hristos. 30I zaprijeti im da nikom ne kazuju za njega.

31I poče ih učiti da sinu čovječijemu valja mnogo postradati, i da će ga okriviti starješine i glavari sveštenički i književnici, i da će ga ubiti, i treći dan da će ustati. 32I govoraše o tom ne ustručavajući se. I Petar uze ga i poče ga odvraćati.

33A on obrnuvši se i pogledavši na učenike svoje zaprijeti Petru govoreći: idi od mene sotono; jer ti ne misliš što je Božije nego što je ljudsko. 34I dozvavši narod s učenicima svojima reče im: ko hoće za mnom da ide neka se odreče sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.

35Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanđelja onaj će je sačuvati. 36Jer kakva je korist čovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi? 37Ili kakav će otkup dati čovjek za dušu svoju?

Jer ko se postidi mene i mojijeh riječi u rodu ovome preljubotvornome i grješnom, i sin će se čovječij postidjeti njega kad dođe u slavi oca svojega s anđelima svetima.

38